Savršeno Božje vrijeme za nas, strpljenje koje je Bog nagradio

    Savršeno Božje vrijeme za nas, strpljenje koje je Bog nagradio

    Ovo je naša priča koja bez Boga ne bi postojala…

    Moja potraga za mužem trajala je šest godina otkako sam se obratila. Od samog obraćenja u mom srcu bila je velika želja za mužem i znala sam da će ga Bog dovesti u moj život. Bila sam sigurna da je Očeva želja da mi daruje muža, onog najboljeg kojeg priprema za mene i mene za njega. Ponekad je bilo teško čekati, ponekad su se pojavile sumnje da li će ikada doći, ali ta želja i nada u srcu zapravo nikada nisu nestale. Par puta sam bila na druženju sa mladima u raznim crkvama, ali nigdje nisam naišla na onog nekog posebnog, te sam s vremenom prestala ići, a došlo je i vrijeme covid-a te su druženja privremeno prestala. Imala sam par pokušaja, ali Bog mi je jasno pokazao da ništa od tih mojih pokušaja i tada sam odlučila pustiti sve i dozvoliti Njemu da On osmisli moju priču.

    Moja potraga za ženom je trajala punih jedanaest godina otkako sam se obratio. Bilo je tu raznih pokušaja od kojih je svaki zapravo vrlo brzo završio jer to nije bila ona koja je za mene, zapravo koja je od Boga za mene. U tim nekim pokušajima i situacijama zapravo sam nešto naučio i izvukao neke pouke. Prije nekih desetak godina kada sam jednu sestru upitao: da li bi moglo nešto biti između nas, ona mi je na to odgovorila da ne misli da bi to bio dobar put za nas i da moramo biti strpljivi u očekivanju osobe od Boga. I ta izjava o strpljivosti mi se baš urezala i više puta me maknula od negodovanja da sam samac. Također je bila jedna situacija kad me je jedan brat pitao za jednu curu da li je to ta osoba, a ja mu nisam znao dati konkretan odgovor, pa sam ga upitao kako da znam koja je prava osoba za mene. Nije mi znao točno reći,  već mi je dao mudar odgovor i rekao da mi ne zna sad to objasniti, ali kad ću naći pravu osobu da ću znati da je to ta. Sada mi je jasno o čemu je govorio i zašto mu tada nisam mogao odgovoriti.

    Kako su godine prolazile ja sam i dalje bio samac i nisam vidio rješenje na vidiku sve do prije dvije godine. Imali smo molitvu srijedom i došlo nas je samo troje, moj sadašnji vjenčani kum Vedran, brat iz crkve i ja. I kako smo išli kraju sa redovnom molitvom tako je Vedran predložio da se zajedno pomolimo za osobne potrebe. I došao je red na mene i krenuli smo moliti za moju buduću ženu. I nakon molitve mi Vedran pričao kako je tokom molitve dobio dvije slike: jedna je bila kako je Bog Izaku doveo ženu, a druga je bila da trebam tražiti i biti na mjestu gdje mogu naći nekoga. I tada nisam to sve baš razumio, ali smo se dogovorili da ćemo jednom tjedno, navečer, moliti da mi Bog providi ženu. I u tom periodu je bio jedan pokušaj, ali s obzirom da sam ja u to ušao više u vlastitim snagama, tako je i završilo jer nismo bili jedno za drugo. U tom periodu molitve radio sam u inozemstvu i nakon određenog vremena sam pričao sa Vedranom o našoj molitvi. Zaključak je bio da kao da molitve nisu imale učinka, zapravo kao da smo tokom molitve naišli na zid. A to je vjerojatno bilo iz razloga jer sam bio rijetko kod kuće pa nisam niti bio u poziciji da mogu naći potencijalnu ženu, te smo odlučili promijeniti tijek molitve. Molitvu smo okrenuli u smjeru zahvaljivanja i podizanja vjere u Boga da je žena već na putu. I nakon te molitve se i u duhu nešto promijenilo, u srcu mi je bilo iščekivanje i nekako sam znao da je to sve bliže iako se u naravnom još nije ništa događalo.

    Kada sam saznala da je u izradi web stranica „Nije dobro biti sam“ nešto me privuklo te sam znala da bi se trebala prijaviti kada stranica bude gotova. Također mi je prijateljica, sadašnja vjenčana kuma napomenula da bi se trebala nekuda pokrenuti. U 12. mjesecu 2020.g. odlučila sam se prijaviti na stranicu, te nakon probnog roka produžiti prijavu godišnjom članarinom. Pregledom korisnika stranice nitko mi nije zapeo za oko, te sam odlučila kako neću trošiti vrijeme na dopisivanje s nekime ukoliko nema ono nešto posebno. Par korisnika mi se javilo da li sam zainteresirana za dopisivanje, međutim nisam bila zainteresirana. Kako je vrijeme prolazilo te nitko meni poseban nije bio na stranici uz to što sam par njih odbila, nakon ljeta pričala sam sa frendicom te joj rekla kako bi najradije obrisala profil, ali obzirom da mi je pretplata do kraja godine da ću ipak ostati do kraja godine.

    Nakon otprilike tri mjeseca kako smo tako molili pričao sam sa Vedranom i on je imao sličan utisak oko molitve. Na toj kavi mi je spomenuo jednu kršćansku internet stranicu za upoznavanje samaca, te mi je rekao da neka si bez nekakvog pritiska pogledam da li me zanima. Nakon te kave nisam znao kojim smjerom da se pokrenem jer upoznavanje preko interneta se protivilo svim mojim razmišljanjima. Nikada to nisam niti pokušavao, a još manje da na taj način pronađem buduću ženu. Bila je to zidina koju je očito Bog odlučio srušiti. Kako je u meni bio otpor da krenem u tom smjerom, tako sam istovremeno razmišljao da će me idući puta Vedran pitati da li sam se prijavio na toj stranici. I nekako odlučim da ću se prijaviti pa ako će Vedran ispitivati mogu mu reći da sam se prijavio. Naravno da me upitao u vezi toga i ja mu zadovoljno kažem kako sam se prijavio, ali je slijedilo odmah pitanje da li sam kojoj curi poslao kakvu poruku. Shvativši da samom prijavom na stranicu to nije kraj priče, jer idući put će opet uslijediti pitanje da li sam se javio kome, odlučio sam da ću se ipak malo potruditi oko toga. Poslao sam jednoj djevojci poruku, ali sam vrlo brzo povukao poruku jer sam je uspio naći na jednoj društvenoj mreži i nije me se baš dojmio njezin profil. Kako sam listao dalje na toj stranici zapela mi je za oko jedna divna djevojka, iako sam je vidio odmah na početku, ali tada joj se nisam javio jer su u meni još bile borbe da li da ikome šaljem poruku. Poslao sam joj poruku i odlučim da je to to što se tiče moje online potrage za budućom ženom. Mislio sam si u sebi: ja sam svoj dio riješio što se tiče potrage preko interneta i kad me Vedran idući put pita nešto u vezi toga moći ću mu reći da sam pokušao ali nije bilo uspjeha. Kako su prošla dva dana, a da nisam dobio odgovor na poruku, mislio sam si da je to kraj priče oko te potrage. No taj dan sam dobio odgovor i to je bio početak između mene i Ivane.

    Nakon što sam pričala sa frendicom, taj isti dan, 14.09.2021.g. ponovno sam otišla na stranicu i vidjela kako se povećao broj korisnika, bila sam znatiželjna i odmah provjerila o kome se radi. Naišla sam na Mariev profil i sve što sam pročitala jako me se dojmilo jer je bio jedan od rijetkih koji su profil ispunili u većini kao i ja. I sve što je napisao bilo je to što me privuklo. Ali s obzirom da mi je Bog srezao neke moje pokušaje da nekog upoznam, odlučila sam da neću ništa poduzeti bez obzira na to što mi se sviđao, te sam sve prepustila u Božje ruke. Tu istu večer Mario mi je poslao poruku, ali obzirom da se kasnije nisam prijavila na stranicu nisam ju odmah vidjela, a obavijest preko email-a otišla je u promocije i poruku sam vidjela tek nakon dva dana. Kada sam vidjela da mi je stigla nova poruka od nekog korisnika prvo što sam pomislila: ajme meni sad ću opet morat napisati da nisam zainteresirana. Ali nakon tog sjetila sam se profila novog dečka te se nekako i ponadala da se on javio. I zaista bio je to on, moj Mario. Poslao je poruku skroz drugačiju na koju sam i željela odgovoriti. Nastavili smo se dopisivati, te nakon par dana shvatili koliko smo slični. Nakon nekih mjesec i pol dogovorili smo našu prvu kavu. Prvi susret prošao je dobro, međutim imali smo prevelika očekivanja da  ćemo odmah znati da li smo jedan za drugo, ali Bog je imao drugi plan.. Bez obzira što prvi susret nije bio kako smo očekivali nastavili smo dalje, jer ono što smo do tada imali nismo mogli izbrisati. Sljedeći dan smo skoro pola dana proveli zajedno u šetnji i kavi i bilo je savršeno.

    Nekako smo si otpočetka kliknuli i jedva sam čekao večer da se možemo malo dopisivati. Kako su tjedni prolazili tako smo i konačno dogovorili našu prvu kavu. Vrlo brzo je došao period u kojem smo se zapravo čuli svaki dan. I kroz te razgovore i naših par kava mi je na srce došlo da je to osoba koju tražim, ona za koju aktivno molimo zadnje dvije godine i naravno da to nisam mogao zadržati za sebe, već sam to podijelio sa njom. Njoj je to bilo malo iznenađujuće, kako sam u tako kratkom roku i prije nje došao do toga zaključka, jer ona još nekih mjesec dana nakon toga nije bila sigurna da li sam osoba koju Bog ima za nju. Kad je to bilo potvrđeno u njezinom srcu vrlo brzo smo počeli dogovarati vjenčanje, jer nam nije imalo smisla da hodamo godinama jer smo znali da je to sve od Boga i jednostavno nam je to bio logični idući korak.

    Dani su prolazili, molili smo se i tražili Boga u svemu tome, te mi je ubrzo Mario rekao kako je siguran da sam žena za njega. Nakon nekih mjesec dana istu sigurnost dao je i meni Bog te smo se odlučili zaručiti i imati vjenčanje 22.06.2022. godine. Sve ono što sam željela – savršen datum i lokaciju vjenčanja, te muža najboljeg za mene, Bog mi je dao i više od toga te sam mu prezahvalna.

    U tom periodu smo i krenuli sa dogovaranjem sale za vjenčanje iako je tada još nisam zaprosio. Ali smo krenuli sa planiranjem jer je bilo puno sala za vjenčanje zauzeto pa da ne ostanemo bez termina. Zaprosio sam je dan nakon Božića, nakon tri mjeseca od našeg prvog kontakta i kad su naši roditelji saznali bili su malo u šoku jer je to za njihov pojam bilo sve malo prebrzo. Međutim vidjeli su da smo stvarno ozbiljni oko toga i vrlo brzo im je bilo jako drago da to ide tim smjerom. Obzirom da smo u vrijeme hodanja živjeli u čistoći, čak smo i prvi poljubac odlučili ostaviti za vjenčanje. Mnogim neobraćenim ljudima je to bilo neobično i nije im to baš sjedalo. Ali to nas nije pokolebalo jer smo znali da je tako ispravno i da je to Bogu ugodno.

    Iščekivajući vjenčanje vrijeme nam je išlo jako sporo ali došao je konačno i taj dan. Vjenčanje je bilo stvarno predivno i ne mogu se Bogu dovoljno zahvaliti na svemu. Doveo mi je tako divnu osobu, ona je bila ispunjenje mojih molitvi i još i više od toga jer Bog poznaje naša srca i zna što je najbolje za nas. Tolike godine čekanja i molitvi su se konačno isplatile i Bog je tako predivan i dobar. Mi se samo moramo predati u Njegove ruke i biti strpljivi čekajući na njegovo savršeno vrijeme za stvari i osobe koje je pripremio za nas.

     

    Hvala ti Bože na svemu i blagoslovi naš brak
    i da kroz naše čudo posvjedočimo i ohrabrimo mnoge samce koji traže svoje muževe ili žene.

     

    2022 06 22 Ivana i Mario 20

     Ivana i Mario


    Sandučić

    

    Niste prijavljeni.

    Obavijesti

    Niste prijavljeni.

    Nije dobro biti sam
    stranice su izrađene pod okriljem
    Crkve cjelovitog evanđelja

    © 2022. by znaor.com